Objavljeno u časopisu More

Autor: Vedran Rožić

Trogodišnji rad uložen u razvoj ovog plovila i više se nego isplatio: interes posjetitelja zagrebačkog sajma nagovijestio je da će prihvatljivom cijenom i multifunkcionalnošću zasigurno privući kupce različitih profila

Da je u Hrvatskoj više ljudi poput mla¬dog Marsela Brkića, domaća mala bro¬dogradnja ni u gospodarski nestabil¬nim vremenima poput trenutačnih ne bi mo¬rala strahovati za budućnost. On je svoj obrt za popravke i proizvodnju stakloplastičnih plovila osnovao 2005. godine, nakon deset godina rada po drugim škverovima, kada mu je bilo samo 27 godina.

Prvijenac mu je bila pasara simpatična imena Leidi 490 u inačici s kabinom i bez nje (do sada je sagradio više od sto primjeraka). Iako je vrlo slična nekim plovilima na tržištu, uspjela je naći put do kupaca ponajviše zbog vrlo visoke razine završne obrade i posebne pozornosti posveće¬ne detaljima, kao i korektna Marselova odno¬sa prema kupcima, a zasigurno i zbog vrlo povoljne cijene.

Ubrzo nakon osnutka svog škvera, koji se na-lazi u samom središtu Pule, logičan tijek zbi-vanja naveo ga je na razmišljanje o većem plovilu. Nije trebalo dugo da odluči kako njegova sljedeća brodica ne smije biti puno veća od prvog plovila pa je za dužinu trupa odredio granicu od okruglo šest metara. Tre¬bala je biti multifunkcionalna i pravi polude-plasmanac, a najviše mu je muke zadalo pita¬nje kakav motor u nju ugraditi. To je bio po¬četak projekta Leidi 600, a nakon pomna razmišljanja odlučio se za izvanbrodski mo¬tor. U njezin je razvoj utrošio gotovo tri go¬dine i svoja vlastita sredstva.

Na tržište dobrano popunjeno domaćim brodicama slične dužine nije mu se žurilo jer htio je predstaviti gotov proizvod, dorađen i usavršen do posljednjeg detalja. Pravi poludeplasmanski trup, sagrađen gotovo po definiciji iz knjiga, nekoliko je puta testirao u moru prije konač¬ne izvedbe i svaki ga put doradio. Nakon mnogo uloženog truda i vremena Leidi je po¬četkom godine napokon bila spremna za predstavljanje na zagrebačkom sajmu nauti¬ke. Ondje sam je prvi put i vidio te sam pri¬tom ostao pomalo zatečen. Naime, iznenadi¬la me kombinacija retrolinija trupa i nadgra-da s modernim izvanbrodskim motorom. Ta¬da sam odlučio da što prije moram testirati viđeni brod pa sam se s Marselom počeo do¬govarati o dolasku u Pulu, koji se nedugo na¬kon toga i dogodio.

Na Leidi 600 tamnocrvena trupa i bijela nad-građa ukrcao sam se jednog sunčana ožuj¬skog dana u pulskoj lučici Delfin, u samom dnu uvale Veruda. S gata djeluje vrlo živah¬no, posebno u toj boji, a vjerojatno i zbog dosta uzdignuta pramca te malo manje uz¬dignute krme

Leidi djeluje većom nego što zapravo jest. Retrodizajn, osim povijenom osnovnom linijom palube koju ističe siva bo-koštitnica, najviše se očituje gotovo okomi¬tom pramčanom statvom, ravnim i pravilnim stranicama natkabine, a posebno dvama okruglim inoksnim prozorčićima na svakoj strani nižeg djela nadgrada. Sve to čini izgled brodice i više nego simpatičnim pa sumnjam da se nekome neće svidjeti.

Na pramac sam stupio preko lijepa i vrlo so¬lidno izvedena špiruna od inoksa, koji na sre¬dini ima ležište za sidro, a lijevo i desno gazna je površina od tikovine. Spirun može biti i od stakloplastike. Sidro je tipa Bruce, izrađeno od inoksa i težine 7,5 kilograma, a sa 50 metara lanca i električnim vitlom snage 600 W čini svako sidrenje jednostavnim i sigurnim. Ograda od inoksnih cijevi promjera čak 30 mm na špirunu je prekinuta, a lagano se spuš¬tajući prati bočne prolaze skroz do kokpita. Na pramcu su još i dvije dobro postavljene inoksne bitve i nožne komande vitla, a od¬mah je iza njega i poklopac spremišta sidre¬nog lanca.

Sve to nalazi se na pramčanom pi¬ku, nešto podignutu s obzirom na glavnu gaz¬nu površinu, koja je ohrapavljena kako niti mokra ne bi bila klizava. Na nižoj vodoravnoj površini natkabine nema bokaporte pa se na njoj komotno može sjediti, a niže osobe čak i sunčati. Bočni su prolazi s obzirom na veliči-nu brodice i više nego dovoljno široki, oko petnaest centimetara, dok je mrtva banda vi-soka desetak.

Na ravnu krovu višeg djela nat¬kabine, tj. na kormilarnici, po jedan je ruko¬hvat sa svake strane, na samom kraju lijep inoksni rol-bar koji služi kao nosač navigacij¬skih svjetala, a na testnom plovilu kao nosač električnog reflektora i sirene. Na njega će sta¬ti i GPS antena, a susretljivi Marsel zasigurno će ga po želji prilagoditi i za kutiju radarske antene. On bi ubuduće trebao biti od staklo¬plastike, a moguće je dobiti i drveni.

Za ulazak u prilično velik kokpit s bočnih prolaza treba prekoračiti malu pregradu koja sprječava vodi da ude u njega te se preko ma-le stube i okomita rukohvata na krmenoj strani natkabine spustiti gotovo na razinu mora. Podnica kokpita čista je i ravna, a dva odvodna otvora čine ga samopraznećim. Po sredini je velik poklopac koji skriva dio inoksnog spremnika goriva kapaciteta 180 li¬tara te jedan manji plastični od 12 litara na-mijenjen gorivu za uređaj za grijanje Webas-ro, ugrađen prema vlasnikovu zahtjevu. Lije¬vo i desno još su dva manja gavona u koja svejedno stane dosta opreme. Na krmi dvije klupe, koje su također duboka spremišta, raz¬dvaja pregrada široka desetak centimetara di¬jeleći ih od Suzukijeva motora snage 140 ko¬nja.

Preko njih treba dobrano prekoračiti ka¬ko bi se pristupilo dvjema krmenim platfor¬mama u kombinaciji inoksa i tikovine, od kojih desna sadržava praktičan klizni nosač pomoćnog motora, dok je lijeva prazna i is¬pod nje se izvlače ljestvice za kupače. Platforme će u standardnoj opremi biti od staklo-plastike. Zatvoreno ležište tuša sa slatkom vodom na izvlačenje na pregradi je do moto¬ra uz lijevu klupu. Tu su još i dvije krmene birve, istovjetne onima na pramcu. Uz bočne će se stijenke kokpita na buduće primjerke ugrađivati preklopne tikove klupice.

Detaljnu inspekciju palube završio sam na vratima kabine od stakla i bijelo obojena alu¬minija, koja, začudo, nisu klizna kao na osta¬lim brodicama slične koncepcije, već su sas-tavljena od dva jednaka djela koja se otvaraju zasebno na stranu. To je možda i bolje jer su ovako mogla biti postavljena na sredinu te su ostavila dovoljno mjesta za kuhinjski blok s desne i malu sofu s lijeve strane kabine. Viso¬ka su oko 140 centimetara pa se za ulazak treba sagnuti, a istodobno i prekoračiti preko niže pregrade koja sprječava ulazak vode iz kokpita, te se preko jedne skale spustiti u ka¬binu. Ta skala podizne gornje površine isto¬dobno je i spremište za jedan servisni i jedan akumulator za paljenje motora.

Cijela je unutrašnjost u kontraštampi, dok su drveni dijelovi od mahagonija, a pod je imitacija tikovine. Bočni su prozori klizni i gotovo se dopola mogu otvoriti za bolje provjetravanje. Kuhinjski blok ima dvojaku funkciju pa osim što služi za pripremanje je¬la, na njega se u plovidbi oslanja meko oblo¬žena skiperska fotelja. Njezinim podizanjem i preklapanjem staklenog poklopca otkriva se sudoper i plinsko kuhalo. Isti blok sadržava malen hladnjak i jedan ormarić. Nije puno, ali je vrlo praktično i upotrebljivo.

Preko pu¬ta su dvije male klupe s lijepim stolom, čijim se spuštanjem uobičajeno dobiva dodatni ležaj. Ispod klupa su spremišta, a ona bliža pramcu nema naslona, već se na nju nastav¬lja pramčani ležaj te je na njezinoj stranici otvor grijanja. On je meko obložen jastuci¬ma žute boje i iznenađujuće prostran te ko¬motno može dijagonalno primiti dvije odrasle osobe. Ispod njega je veliko spremiš¬te čiji pramčani dio zauzima zgodan prila¬godljiv vrećasti spremnik za vodu kapaciteta 100 litara. Tu je još i toaletni odjeljak s pra¬vim morskim zahodom i prozorčićem za provjetravanje te lako dostupnim ventilima dovoda i odvoda.

Upravljačka konzola vrlo je jednostavna i pregledna, sadržava sve potrebne instrumen¬te motora, kompas, komandu sidrenog vitla i sirene, upravljački panel grijanja, CD radio-uredaj, utičnicu na 12 V, dva panela s osigu¬račima i peterokrako kolo kormila, a na tes¬tirani brod ugrađen je i Garminov GPS plo-ter. Uz desnu bočnu stranu još se nalazi ko mandna ručica gasa motora i daljinski uprav¬ljač reflektora, a ispod njih su i glavna elek¬trična sklopka te otvoreno spremište. Dok sjedi na svojoj poziciji, kormilar može odmo¬riti noge na za to namijenjenoj inoksnoj cije¬vi, a odatle mu je pogled na sve strane izvrs¬tan.

Upalivši motor, u kabini sam začuo tiho verglanje koje je, čim je Suzuki uhvatio, pres¬talo i rad se u leru više nije čuo, niti osjetio. Marsel je odriješio cime te smo se na laganu gasu zaputili prema otočićima Verudi i Fraš-keru u potrazi za mjestom forosessiona. Naš¬li smo ga na ribarskom gatu u obližnoj uvali Banjole, a u međuvremenu sam sjeo za kor¬milo i isprobao kako se šesna puljanka pona¬ša na moru. Ono je u uvali bilo mirno, a na otvorenom malo valovito pa nisam uspio provjeriti njezine sposobnosti na nemirnu moru.

Ipak, prema suverenu ponašanju na manjim valovima moglo se zaključiti da je trup izvrsno projekriran i izbalansiran. Dje¬luje vrlo čvrsto i kruto pa ne sumnjam da će se i na većim valovima ponašati odlično. Naime, projektiran je tako da je na pramcu dosta zašiljen i oblikovan kao dubok V kako bi dobro razgrtao val, dok prema krmi prela¬zi u gotovo ravnu plohu da bi se omogućilo lakše glisiranje i veća stabilnost. Stvara jako male valove, a od pramca do negdje triju če¬tvrtina podvodnog dijela trupa prema krmi izražena je kobilica koja sadržava i 150 kilo¬grama balasta. Dobra svojstva brodici daje i istisnina od čak dvije tone pa je Marsel odlučio sljedeće pri-mjerke olakšati za nekih 300 kilograma kako bi performanse bile još bolje.

To se prije sve¬ga odnosi na lakšu kontraštampu, manje ba¬lasta u kobilici te manju količinu inoksne opreme, koju je na prvom primjerku zahtije¬vao vlasnik. Suzuki od 140 konjskih snaga lijepo radi u svim režimima i solidno pogoni Leidi 600. Na minimalnu gasu vrti se 700 okretaja dok Leidi klizi 2,3 čvora, što je idealno za panu-lu i manevre u lučicama. Dodavanjem gasa brzina linearno raste pa na 2500 okretaja lo¬vi 7 čvorova, a na 3500 punih 10. Pri ubrza¬nju kao u pravog poludeplasmanca nema iz¬razite točke u kojoj se osjeti da trup izađe iz mora, već se može ploviti u svim režimima.

Ipak, između 4000 i 4500 okretaja Leidi naj¬više dobije na brzini, oko 4,5 čvorova, pa se može zaključiti da tada prelazi u stanje pre¬težna glisiranja. Maksimalnu brzinu od 20,5 čvorova ostvarili smo pri 5200 okretaja i ta¬da je motor bio nešto glasniji, ali za putni re¬žim preporučio bih do 5000 okretaja i oko 19 čvorova. U tom režimu troši oko 20 lita¬ra goriva na sat.

Vrzmanje okretnom brodicom između otočića bilo je vrlo zabavno, posebno jer se u potpunu okretu pri punom gasu gotovo ne naginje, a kobilica sprječava bilo kakvo proklizavanje ili zanošenje. Trimanje motora zbog oblika trupa ne donosi nikakve učinke pa ga je najbolje držati uvijek u najdonjem položaju.

Mogli smo se tako zabavljati cijelo popodne, ali valjalo je akoštati i srediti dojmove. To i nije bilo teško jer nakon svega viđenog i iskušanog s pravom smatram da Leidi očekuje svijetla budućnost, što potvrđuje i puna hala Marselova škvera. Takvu volju, predanost poslu i organizaciju ne vida se često, a da je njegov inovativni projekt uspio, svjedoči i oduševljenje posjetitelja zagrebačkog sajma. Priznaje da neke detalje mora unaprijediti ili promijeniti, ali to mu neće biti nikakav problem.

Da je Marsel vrlo razuman čovjek, svjedoče i cijene brodice, koje se kreću od 136.000 kuna s PDV-om za osnovnu izvedbu bez motora, dok će kompletno opremljen brod spreman za krstarenje stajati oko 200.000 kuna. Namjenu će joj svaki kupac sam odrediti, a vjerujem da će postavljenu zadaću, bila ona ribolov, krstarenje ili zabava, odraditi bez ikakvih problema.